Leviticus 27

1Još reče Gospod Mojsiju govoreći: 2Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad ko zavjetuje dušu svoju Gospodu, ti ga ucijeni:

3A ovako ćeš cijeniti: muško od dvadeset godina do šezdeset cijenićeš pedeset sikala srebra, po siklu svetom. 4Ako bude žensko, cijenićeš trideset sikala.

5Ako je od pet do dvadeset godina, cijenićeš muško dvadeset sikala a žensko deset sikala. 6Ako je od jednoga mjeseca do pet godina, cijenićeš muško pet sikala srebra, a žensko ćeš cijeniti tri sikla srebra.

7Ako li bude od šezdeset godina i više, ako je muško, cijenićeš petnaest sikala, a žensko deset sikala. 8Ako je siromah da ne može platiti cijene, onda neka dođe k svešteniku da ga ucijeni sveštenik, i prema onome što može dati koji se zavjetovao, neka ga sveštenik ucijeni.

9Ako bi zavjetovao živinče od onijeh što se prinose Gospodu, što god da Gospodu, sveto je. 10Da ga ne promijeni ni dade drugo za ono, ni dobro za rđavo, ni rđavo za dobro; ako li bi kako promijenio živinče, onda će biti sveto i ono i drugo koje je dao za ono.

11Ako li bi zavjetovao živinče nečisto od onijeh što se ne prinose Gospodu, neka se dovede živinče pred sveštenika; 12I neka ga precijeni sveštenik, bilo dobro ili rđavo; i kako ga precijeni sveštenik, tako da bude. 13Ako bi ga htio otkupiti, neka na cijenu tvoju dometne još peti dio.

14Kad bi ko zavjetovao kuću svoju, da je sveta Gospodu, neka je precijeni sveštenik, bila dobra ili rđava; kako je precijeni sveštenik, tako da bude. 15Ako bi onaj koji zavjetuje htio otkupiti kuću svoju, neka na cijenu tvoju dometne još peti dio, pa neka je njegova.

16Ako bi ko zavjetovao Gospodu dio njive svoje, cijenićeš je prema usjevu: gomer ječma gdje se posije, cijenićeš pedeset sikala srebra.

17Ako bi od oprosne godine zavjetovao njivu svoju, neka ostane po tvojoj cijeni. 18Ako li poslije oprosne godine zavjetuje njivu svoju, tada neka mu sveštenik proračuna novce prema broju godina koje ostaju do oprosne godine, i neka se odbije od tvoje cijene.

19I ako bi htio otkupiti njivu svoju onaj ko je zavjetuje, neka dometne na cijenu tvoju još peti dio, i neka bude njegova. 20Ali ako ne otkupi njive, i njiva se proda drugome, ne može se više otkupiti; 21Nego će ona njiva, kad se oprosti oprosne godine, biti sveta Gospodu, kao njiva zavjetovana, sveštenikova neka bude.

22Ako li bi ko zavjetovao Gospodu njivu kupljenu, koja nije dostojanje njegovo, 23Sveštenik neka mu proračuna cijenu do godine oprosne, i neka u onaj dan da tu cijenu da bude stvar sveta Gospodu.

24A godine oprosne da se vrati njiva onome od koga je kupljena, čije je dostojanje ona njiva. 25A svaka cijena tvoja neka bude na sikle svete, a u siklu ima dvadeset novaca.

26Ali prvina od stoke, koje su Gospodnje, niko da ne zavjetuje, bilo goveče ili sitna stoka, jer je Gospodnje. 27Ako li bi bilo od životinja nečistijeh, onda neka otkupi po tvojoj cijeni dometnuv peti dio ozgo; ako li se otkupi, neka se proda po tvojoj cijeni.

28Ali ni jedna stvar zavjetovana, što ko zavjetuje Gospodu od čega mu drago što ima, od ljudi ili od stoke ili od njive svoje, da se ne prodaje ni otkupljuje; svaka stvar zavjetovana svetinja je nad svetinjama Gospodu. 29Živinče zavjetovano, koje čovjek zavjetuje, da se ne otkupljuje, nego da se ubije.

30I svaki desetak zemaljski od usjeva zemaljskoga i od voća, Gospodnji je, svetinja je Gospodu. 31Ali ko bi htio otkupiti što desetka svojega, neka na cijenu dometne još peti dio.

32I desetak od goveda i od sitne stoke, koje dođe pod štap pastirski deseto, da je sveto Gospodu. 33Da se ne bira dobro ni rđavo, ni da se mijenja; ako li bi se kakogod promijenilo, onda neka bude i ono i drugo promijenjeno sveta stvar, i da se ne otkupi.

34Ovo su zapovjesti koje zapovjedi Gospod Mojsiju za sinove Izrailjeve na gori Sinajskoj.